Scenaristi s originalnim idejama koji znaju ispričati intrigantne i uzbudljive priče, sve su više na cijeni u filmskom biznisu. Jedan od takvih je i hrvatski scenarist i redatelj Saša Podgorelec.

Iako je kao redatelj napravio niz dokumentarnih filmova, glazbenih spotova i TV reklama, posljednjih godina posvetio se pisanju scenarija. Prava na format serije "Počivali u miru", na kojoj je radio kao glavni koscenarist u svim trima sezonama, otkupila je jedna od najvećih filmskih i televizijskih kompanija na svijetu Lionsgate. Napisao je i vlastitu suvremenu visokobudžetnu kriminalističku dramsku seriju koju je prihvatila kompanija United Media i koja je trenutno u fazi razvoja, dok se u Srbiji trenutno prikazuje dramska TV serija "Žigosani u reketu" u kojoj je Podgorelec također radio na razvoju priče. O svojim projektima, planovima i uspjesima, kao i situaciji u produkciji hrvatskih televizijskih serija, Saša Podgorelec govorio je u razgovoru za Nacional.

U Srbiji se trenutno prikazuje nova igrana serija "Žigosani u reketu" koja govori o dvojici nekada nerazdvojnih prijatelja i suigrača u slavnom košarkaškom klubu koji je danas na rubu propasti a na kojoj ste bili angažirani u sektoru razvoje priče. Kako bi ste u par rečenica opisali o kakvoj je priči i seriji riječ?

"Žigosani" su serija o prijateljstvu, ljubavi, obitelji, o životnim i sportskim uspjesima i porazima, o ljudskim slabostima i vrlinama, o potrebi da i oni koji su negdje zglajzali dobiju priliku popraviti što su zeznuli. Cilj je bio napraviti vrhunski produciranu feelgood seriju za family viewing, seriju koja potiče osmijehe i pokoju suzu. Šaka suza, vrića smija, ali ne u formatu popularne pjesme već TV serije.

Koliko je ta priča uvjetno rečeno "kontroverzna" za hrvatske gledatelje s obzirom da su glavni junaci jedan hrvatski i jedan srpski košarkaš koji su svojevremeno bili članovi posljednje, zlatne generacije jugoslavenske košarkaške vrste?

Kontroverza je u oku promatrača, točnije u kolektivnoj memoriji opterećenoj ratom, predrasudama i generaliziranjem. Ako zanemarimo nacionalnost a fokusiramo se na karaktere, ako "jedan hrvatski košarkaš" zamijenimo s "gubitnik traži drugu šansu da si nanovo posloži život", a "jedan srpski košarkaš" s "uspješni menadžer želi okajati grijehe" kontroverze nema, a ostaje samo priča koja uvažava kulturološke i mentalitetne različitosti dva naroda. Od tih se razlika ne bježi, korisne su za stvaranje dinamike između likova, dramske i komične napetosti. Ali više nego različitostima priča se bavi onim što nas spaja, što nam je zajedničko a to su emocije. A kad se baviš emocijama, otkuda je tko pada u drugi plan, jer emocije su univerzalan jezik, neovisan o nacionalnosti.

Producent serije je iskusni srpski producent, redatelj i glumac iza kojeg je čitav niz izuzetno uspješnih tv serija Dragan Bjelogrlić. Vjerujete li da postoji mogućnost da hrvatski gledatelji vide tu seriju na jednoj od televizija u Hrvatskoj?

Pa, Hrvati su bez puno jamranja prihvatili cajke, turbofolk. Interes za popkulturnim sadržajima "s one strane" očito postoji. Vjerujem stoga da postoji i mogućnost da se napravi korak naprijed i uvis od široko prihvaćenog prizemnog glazbenog sadržaja i da se pruži šansa kvalitetno produciranoj seriji u kojoj igra i značajan broj vrhunskih hrvatskih glumaca. Bonus – u seriji nema cajki. Bonus dva – ima puno talentiranih i oku ugodnih djevojaka i mladića.

Za prethodnu tv seriju Dragana Bjelogrlića "Senke nad Balkanom" se pojavio jako veliki interes stranih kompanija za svjetska prava na prikazivanje serije ali ne i u Hrvatskoj. Kako to komentirate?

Mogu samo, ko guska u magli, nagađati o razlozima nedostatka interesa. A nagađanjima se ne bavim, gubitak vremena.

Potaknut odličnim uspjehom prve sezone serije "Senke nad Balkanom" ali i interesom stranih kompanija, Bjelogrlić je prionuo snimanju druge sezone spomenute serije. Jeste li možda sudjelovali u razvoju priče?

Nisam.

Kako vam se dopala serija "Senke nad Balkanom"?

Živimo u zlatno doba formata TV serija. Najbolje među njima miješaju i kombiniraju žanrove, unutar te igre žongliraju žanrovskim konvencijama i kreiraju jedinstvene fiktivne svjetove koji, ako su uvjerljivi i ako ih nastanjuju zanimljivi likovi, postaju stvarniji od stvarnosti. "Senke" su jedna od takvih serija. Uspostavlja svoj svijet, svoja pravila igre, svoju estetiku, gledatelja uvlači u priču i tjera ga na bingeanje.

Potpisani ste i kao glavni scenarist vrlo hvaljene tv serije "Počivali u miru" čije tri sezone su prikazane na Hrvatskoj televiziji. Zadnja, treća sezona je često u kuloarima komentirana kao izuzetno realan prikaz trenutnog stanja u Hrvatskoj. Jeste li vi i producent serije Dario Vince imali kakve mentore ili neko "duboko grlo" pišući scenarij za treću sezonu?

Nismo. A i da jesmo, rekao bih da nismo. Fer je štititi svoje izvore. Šalim se. Pomoglo je puno ljudi, svi su nabrojani u hvala-sekciji odjavnih špica. Mentorirao nas je, ne samo za treću već i za prve dvije sezone, dugogodišnji život u Hrvatskoj. Pratiš politiku, društvenu dinamiku, poznaješ razne ljude na raznim pozicijama, pričaš s njima, informiraš se, dođu do tebe i tračevi... Pa iz niza izvora kombiniraš, slažeš, i priču i likove.

Znate li možda kakav je bio nastavak života serije "Počivali u miru" nakon prikazivanja u Hrvatskoj? U kojim zemljama je serija do sada prikazana i sa kakvim uspjehom?

BiH, Crna Gora, Belgija, Velika Britanija, SAD. Tkogod s tih tržišta da je pisao o seriji, nisam naišao na niti jednu negativnu kritiku.

Koliko vama kao scenaristu činjenica da je seriju "Počivali u miru" otkupila kompanija poput Lionsgate znači za daljnji rad?

Najprije ti bude drago. Veseo si, ponosan. Onda te oplahne mir, jer si dokazao da možeš dobaciti i van granica unutar kojih si rođen i radiš. Onda kreneš pisati nešto sljedeće, pa te zvekne pomisao - uh, sad ne smijem uprskat. Ali se brzo podsjetiš da si, je li, dobacio van granica... Pa si miran. Pa ti bude drago. Vrlo jednostavna špranca.

Znači li taj uspješni poslovni potez nešto i za vaš kućni budžet?

Svaki uspješan poslovni potez znači nešto za kućni budžet. Nekad manje, nekad više. Ali nisu uvijek novci najbitniji. Što se konkretno Lionsgatea tiče, otkup formata osigurao je narudžbu druge sezone, potom i treće.

Je li točno da ste nakon te serije uspjeli napisati i prodati novu autorsku kriminalističku seriju United Media?

Točno je. Prijavio sam se na njihov natječaj i prošao, jedini iz Hrvatske.

O kakvoj seriji je riječ i kada ćemo je imati prilike gledati u Hrvatskoj?

Serija je suvremena visokobudžetna kriminalistička drama, trenutno u fazi razvoja i raspisa scenarija, što radim s kolegama Jelenom Paljan i Antoniom Gabelićem. Puno posla smo odradili, još više nas čeka. Pogotovo mene, jer sam angažiran u svojstvu tzv. showrunnera/kreativnog producenta. Što se termina emitiranja tiče, postoje planirani i željeni rokovi no još uvijek smo u fazi brušenja scenarija, a neke varijable poput odabira ostatka kreativnog tima i glumaca, njihovih slobodnih termina, su trenutno nepoznanica tako da bi bilo kakvo preciziranje o datumu emitiranja bilo neodgovorno. Vjerujemo u priču serije, i ekipa iz United Media i ja, i žarko je želimo prezentirati gledateljima, ali ne želimo u toj žarkoj želji izgorjeti i plasirati proizvod koji je mogao biti bolji samo da smo si dali mjesec-dva više vremena.

Koliko jedan scenarist poput vas može živjeti od svog posla danas u Hrvatskoj?

Ne žalim se.

A što kada vam se dogodi da napišete scenariji za kriminalističku tv seriju „Ja, Che Guevera“ koja je inspirirana istinitim događajima ranih devedesetih u Hrvatskoj ali nikada nije prikazana u Hrvatskoj?

Tretiraš to sportski – neki put igraš bezveze i dobiješ, a neki put daš sve od sebe pa neobjašnjivo izgubiš u sudačkoj nadoknadi. Malo opsuješ i ideš dalje.

Zbog čega zapravo nije nikada prikazana ta serija iako je u cijelosti snimljena u produkciji produkcijske kuće AVA i dogovoreno je njeno prikazivanje?

To je pitanje za producenta, Romana Majetića.

Unazad par godina pokušavate snimiti dokumentarni film o grupi Pips, Chips & Videoclips no tom filmu nikada kraja. Gdje je zapelo i kako ste zamislili priču o grupi PC&VC?

Nije ništa zapelo. Snimamo i nije nam priša. Taj projekt je, na neki način, začet još dok sam bio tinejdžer i išao u razred s Dubravkom i kad nismo bili sasvim sigurni gdje će tko završiti i kud će nas život odnijeti. Tada smo obojica upoznali i Emila. Nismo pod pritiskom nikakvog roka, jedino što nas eventualno pritišće je želja tri prijatelja, Dubravka, Emila Tedeschog u svojstvu producenta i člana benda i mene da napravimo doc kojim ćemo sva trojica biti zadovoljni. I na razini priče i na razini realizacije, a i emocije. Bez kompromisa, doc o bendu, ali ponajprije o autoru-Dudi koji je bitno važniji za našu kulturu nego što se sad čini. Zato i traje tako dugo. I zato nam se ne žuri. Izaći ćemo s filmom van kad zaključimo da je to – to.

Radili ste na hvaljenom dokumentarnom serijalu "Sinovi oluja" u produkciji HTV-a koji je emitiran od 1995. do 1998. godine. Često se danas prigovara HTV-u da je zanemario proizvodnju dokumentarnih filmova i dramskih serija. Što mislite zašto?

Zašto im se prigovara – vjerujem zato jer bi gledatelji, za novce koji daju, htjeli gledati više kvalitetnog programa. Što je dobro, jer znači da interes postoji. A zašto HTV zanemaruje - nisam Jedi vitez, samo sam zainteresirani i relativno upućeni promatrač, pa kao takav primjećujem da je sila duha u katedrali s Prisavlja već neko vrijeme zabrinjavajuće slaba. Postoje kreativni proplamsaji koji dokazuju da HTV može i zna, ne samo u proizvodnji dokumentaraca i dramskih serija, ali su nažalost sve rjeđi. Ne trgne li se i ne iskoristi li svoje još uvijek postojeće produkcijske i ljudske resurse, i ne počne li se odgovornije odnositi prema novcu kojim barata, HTV će, što je pogubno za ovo društvo, potonuti u beznačajnost. Vrlo skupu beznačajnost.

Igrane su tv serije danas u svijetu preuzele popularnost od filmskih blockbustera no svejedno se u Hrvatskoj vrlo rijetko ulaže u produkciju tv serija. Kako bi ste vi ocijenili trenutno ulaganje u produkciju dokumentarnih filmova i dramskih serija od strane HTV-a ali i u Hrvatskoj danas općenito?

Općenito, Hrvatska može bolje. I HTV također.

S obzirom na pohvalne rezultate koje ste ostvarili kao scenarist unazad par godina radeći na brojnim tv serijama u Hrvatskoj i regiji, je li vam želja dospjeti do producenata holivudskih filmova ili ste zadovoljni trenutnim angažmanom na aktualnim tv serijama?

Zadovoljan sam. A dospjeti do velikih igrača, zaigrati na velikom terenu... Lionsgate je američka kompanija. United Media je dio poslovnog sustava koji je u britanskom i američkom vlasništvu. Moglo bi se reći da su oni dospjeli do mene, nakon što je u Britaniju i Ameriku aterirala "Počivali u miru".

dubravko jagatić_nacional >